Za one sto su daleko od BiH
Zbog nekih privatnih okolnosti prijavih se na facebook. Nedugo zatim ponovo sam sa onima koji su bili moje komsije, moji prijatelji, skolski drugovi i drugarice i poznanici. Sve je to u prvom trenutku lijepo, ali i tesko. Zbog jakih emocija koje prolaze kroz srce, dusu i razum. Vjerovatno te emocije osjecaju samo oni koji su daleko od rodnog kraja. Oni koji su, zbog necega ili nekoga, morali da dozive dan kada su zadnji put gledali sokake, kuce i zgrade njihovog grada.
Da dozive dan kada su bili zadnji put stanovnici toga grada.
Da dozive dan kada su bili zadnji put stanovnici toga grada.
Svi ti moji dragi ljudi su i na svim krajevima svijeta izgradili novu egzistenciju. Uklopili se i integrisali u strane mentalitete, jezike i kuhinje. Svi oni su svojim tolerantnim i pozitivnim odnosom prema ljudima nastavili da budu ono sto su oduvijek bili; otvoreni, veseli, dobronamjerni. I time obogatili sve te zemlje u kojima borave.
Neki od tih meni dragih ljudi nisu godinama imali kontakt sa Bosnom.
I danas kad odes u Bosnu, u rodni kraj, vidjeces da nema ljepse zemlje na cijelom svijetu ili dunjaluku. I danas tece Crna Rijeka, Vrbas, Sana, Una, Neretva, Miljacka, Drina, Sava. I danas ima na nekim mjestima olupina od starih auta ili kesa od smeca. Ima naravno i kontejnera i kanti za smece. Ali Bosanac prirodni otpad rado vraca prirodi. Pusti ga da se recikluje onako na prirodni nacin.
Sana kod Kljuca je cista, bistra i sladja od svih onih mineralnih voda upakovanih u plasticne i staklene flase. Kafica, kafana, restorana, motela i hotela je na svakom koraku. Ali ni jedna Cola, Sveps ili Lemon nije sladji od prirodne Limunade. U Bosni, svugdje, od Zvornika, pa do Bihaca, od Banja Luke, do Mostara; svugdje mozes da porucis Limunadu. Cak sta vise, na Makarskoj rivijeri, svi kafici i bungalovi kupuju limun zbog Bosancerosa. Pa kad je onako ljutkastu, malo zasecerenu, popijes na 30 stepeni, ne treba ti vise ni jedan drugi multivitaminski doping.
Neki od tih meni dragih ljudi nisu godinama imali kontakt sa Bosnom.
I danas kad odes u Bosnu, u rodni kraj, vidjeces da nema ljepse zemlje na cijelom svijetu ili dunjaluku. I danas tece Crna Rijeka, Vrbas, Sana, Una, Neretva, Miljacka, Drina, Sava. I danas ima na nekim mjestima olupina od starih auta ili kesa od smeca. Ima naravno i kontejnera i kanti za smece. Ali Bosanac prirodni otpad rado vraca prirodi. Pusti ga da se recikluje onako na prirodni nacin.
Sana kod Kljuca je cista, bistra i sladja od svih onih mineralnih voda upakovanih u plasticne i staklene flase. Kafica, kafana, restorana, motela i hotela je na svakom koraku. Ali ni jedna Cola, Sveps ili Lemon nije sladji od prirodne Limunade. U Bosni, svugdje, od Zvornika, pa do Bihaca, od Banja Luke, do Mostara; svugdje mozes da porucis Limunadu. Cak sta vise, na Makarskoj rivijeri, svi kafici i bungalovi kupuju limun zbog Bosancerosa. Pa kad je onako ljutkastu, malo zasecerenu, popijes na 30 stepeni, ne treba ti vise ni jedan drugi multivitaminski doping.
Osim sto je puno auta, od starih fica i juga, do A8 i svih mogucih crnih dzipova, puno je benzinskih pumpi i supermarketa s kojima se ne moze mjeriti ni npr. Njemacka. Za kupiti se ima: od igle do lokomotive. Danas se ne nosi televizor ili kauc u Bosnu, nego se dole, fino, ko gospodin, karticom, Visom, Ec ili Master, plati pa ti dovuku pred kucu. Prica se da prosjecan Bosanac ima dva mobilna: jedan za koji zna zena, a najmanje dva za koje zena ne zna. Po meni u taj prosjek se uklapaju i drugi polovi, ali eto da ne budem sovinista.
Ako hoces kupiti auto, kucu, stan ili graditi vidjeces da je prosjecni Bosanac najsvestraniji majstor: u isto vrijeme, 80% Bosanaca su i automehanicari, i limari, i zidari, i tesari, a naravno i vodoinstalateri.
Ako pocinjes posao, niko nije u stanju da kaze koliko ce sve kostati, jer je cilj zapoceti posao i onda malo-pomalo pocinju da lete eura/dolari iz dzepa. Sta ces, svak hoce da zavrsi.
Ipak, ako se radi o ozbiljnijem poslu, najbolje se obratiti kompetentnim firmama i zanatlijama, koji su mozda skuplji, ali koji urade posao na zapadnjacki nacin.
Sto se tice napetosti i situacije koje iskusimo preko medija, najbolje je ignorisati. U Bosni i Hercegovini postoji jedan ogroman birokratski aparat (predsjednici, predsjedavajuci, ministri drzave, entiteta i kantona, njihovi vozaci, tjelohranitelji, zamjenici, podobni, nepodobni, direktori, poslanici, njihovi ljubavnici i ljubavnice, te njihova uza i sira rodbina) koja ruku na srce prima dobre plate zahvaljujuci tzv. napetoj situaciji.
Kad odes u Bosnu, u rodni kraj, ponovo ces biti docekan zagrljajem, poljupcima, kahvom/kavom/kafom; bices sto puta upitan jesi li gladan; 20 puta ce te pitati “a sto ne nocis” ili ces za sat vremena ostati bez omiljenih cigara. Jer npr. ja mogu da pusim samo ove u Njemackoj, pa ponesem dole, onda odes na kafu i jedna runda i tvoja kutija je prazna. Onda uzmes BiH Marlboro, Drinu ili Ronhil te si nakon godisnjeg, najmanje dvije sedmice na bolovanju, jer su pluca zatvorena (dises ko tice).
Kad odes u Bosnu, u rodni kraj, ponovo ces biti docekan zagrljajem, poljupcima, kahvom/kavom/kafom; bices sto puta upitan jesi li gladan; 20 puta ce te pitati “a sto ne nocis” ili ces za sat vremena ostati bez omiljenih cigara. Jer npr. ja mogu da pusim samo ove u Njemackoj, pa ponesem dole, onda odes na kafu i jedna runda i tvoja kutija je prazna. Onda uzmes BiH Marlboro, Drinu ili Ronhil te si nakon godisnjeg, najmanje dvije sedmice na bolovanju, jer su pluca zatvorena (dises ko tice).
Bosanske planine, snijeg, zima, ljeto, bure imaju nesto posebno i danas. Ako u januaru ides za Duvno preko Glamoca pa zaglavis se na onom brdu u snijeg, mozes da zaboravis i mobilni i ADAC. Ali budi siguran, prvi koji naidje stace i pokusace da ti pomogne. Najcesce se, ko i uvijek, izrodi vjecno prijateljstvo. Kao sto je i bilo hiljadu godina u bosanskoj tradicji.
Ovdje u Evropi, klinci isprebijaju do smrti staricu od 80 godina, u centru velikog grada, a pri tome se niko i ne okrene, a kamoli pomogne nesretnoj zeni.
Kad dodjes u Bosnu, pogotovu u rodni kraj, vidjeces nova lica, nepoznata lica. Vidjeces ljude koji te poznaju (jer ti se nisi puno promijenio). Nekih se neces sjecati. Nekih ces se sjecati s puskom, ali ce reci da je bio za vrijeme rata u logistici ili kuhar. Svi ce reci „ma j…. rat, nikom nije nista dobro donio“. E onda kad se zasjedne ili pije kafa pocinju price o porodici , o proteklim godinama.
Nepisano pravilo je „ne pricaj o politici“.
I gdje god odes u Bosnu: u Banja Luku, u Mrkonjic, u Capljinu, u Mostar, Sarajevo vidjeces dolazak zapadne civilizacije koja jos uvijek stoji nasuprot onom nasem bosanskom merhametu.
I jos za kraj o ljudima kojih nema. Proslo je puno godina. Bio je rat. Neki su umrli od starosti, neki su ubijeni, neki su nestali. Medjutim tuga za onima sto ih vise nema, bude potisnuta sa nadom da ih necemo zaboraviti i da ce bosanskih 100 puta „ma hajd bolan nesto jedi“ ostati i u mentalitetu nase djece.
